Naše priče

Dragi posjetioci bloga, ovdje cete moci citati nase price, nadamo se da ce vam se neka od njih dopasti. Napisite svoje misljenje, ako vam nije tesko :)

Dobro ili Zlo?

Posveta: Klasična pederska za S. J

Uvod.


Dobro ili zlo? Da li zaista postoje dvije strane koje se bore međusobno da zavladaju svijetom? Šta predstavlja jedna a šta druga strana? Koja od ove dvije strane će uspjeti u invaziji osvajanja ljudskih srca? Negdje daleko se vodi borba između ove dvije strane. Daleko od Zemlje i običnih ljudi. Na mjestu gdje nije sve tako obično već je začinjeno svijetom magije...

1.    poglavlje

„Potreban nam je. Pobjediti zlo ne možemo bez njegovog prisustva.
On ima nešto što nijedan stanovnik planete Kirar nema. Poseban je... Derek je ono što nam treba. „
„Uradićemo sve što je u našoj moći da ga dovedemo.“ –vojnik Everson je bio spreman na još jedan zadatak koji je bilo poprilično teško ispuniti.
„I bolje bi vam bilo!“ –Simona, vođa svih vojnika i bića koja su se borila da pobijede Zlo ovde na planeti Kiraru, bila je zadovoljna poslušnošću ovog vojnika.
Planeta Kirar je označavala Dobro. Još prije tri vijeka je napravljena ta podjela. Zlo takođe postoji ali mora biti uništeno pod svaku cijenu. Kako bi svijetom zavladao mir i kako ga niko ne bi mogao narušiti.
Sa druge strane na planeti Notiks, zli Benefit obraćao se svojim slugama.
„Ne dozvolite da ga dovedu. Ako se on pridruži planeti Kirar, bićemo poraženi! Krećite! Spriječite ih da ga dovedu.“
Na planeti Zemlji se vodio sasvim normalan život. Svi su bili podjednaki ali se samo jedna osoba izdvajala od ostalih ali da toga nije ni bila svjesna...

„Želim da radim nešto opasno. Nešto što je zabranjeno i što ne bih trebao raditi. Želim da se desi nešto zanimljivo u mom životu. Da budem poseban a ne samo običan štreber koga svi mrze.
Derek je sebe smatrao za sasvim običnog sedamnaestogodišnjeg dečka. Nije imao prijatelje, osobe koje su ga voljele takvog kakav jeste. Dane je provodio na poprilično dosadan način. Sa knjigom u rukama ili crtajući mitološka bića poput čarobnjaka i vila. Njegovi roditelji su često govorili da je zbog toga običan pubertetlija.
„Daj Derek, prestani crtati ta neobične planete i bića koja ne postoje!“ –majka mu je često govorila dok ga je gledala kako uživa crtajući vatrene kugle koje izbacuju čarobnjaci iz svog dlana. Muka mu je bilo od ljudi koji ga okružuju i često bi sanjario o nekoj drugoj planeti. Planeti posebnih ljudi. Gdje nije sve dosadno kao ovdje u Majamiu. Vrlo često su mu se javljali takvi snovi što ga je iz dana u dan sve više fasciniralo.

„Diži se spavalice! Vrijeme je za školu.“ –Derek se lijeno digao sa kreveta i spremio za još jedno užasno jutro.
Ubukao je pomalo staromodnu gardarobu, ali mu nije stalo do svog izgleda kao ni do mišljenja osoba iz njegove škole. Međutim ovoga jutra nije sve bilo uobičajno. Ovo jutro je bilo posebno. Dok je išao kroz uzanu ulicu prema školi put su mu prepriječili ljudi koje nije poznavao. Pokušao je napraviti korak naprijed ali su ga oni spretno zaustavili ošamutivši ga željeznom šipkom. Poslije toga ništa nije osjetio, osim toga da polako pada u tamu ili možda u njegovom slučaju svjetlost.

2.    poglavlje

Sve mu je djelovalo nekako čudno kada se poslije dužeg vremenskog perioda probudio iz kome. Iako nije vidio najbolje mogao je osjetiti promjenu u vazduhu koji je bio pomalo čudan. Namrštio se pokušavajući da pogleda šta ga okružuje. Nije uspjeo. Sve oko njega je maglilo i polako se počeo zabrinjavati za svoj vid. Neko je naglo otvorio vrata i jako udarajući od pod došetao do polumrtvog Dereka.
„Ne smijemo ga izgubiti. To bi bila propast naše planete.“ –dubok glas je razgovarao sa nekim ko je očigledno stajao kraj vrata.
„Da, on nam jedini može pomoći. Jesi li svjestan da će nas Loren ubiti ako mu se nešto desi.“ –glas je zvučao zabrinuto.
Derek koji je još uvijek ležao ne mogavši se pomjeriti je silno pokušavao dati neke znake života. Istog momenta je želio objašnjenje. Gdje se nalazi?! Ko su ovi ljudi ?!
Objašnjenje nije dobio ni nakon pola sata ležanja u istom položaju.
„Izađite.“ –ženski glas ga je napomenuo da nije sam u prostoriji te se potrudio da pomno prati ostala dešavanja u prostoriji.
Bez riječi dvojica muškaraca su izašla iz prostorije.
„Znam da si živ. Prosto je nemoguće da neko kao što si ti može umrijeti. Ti si horbid kakav se javlja jednom u 3 vijeka. Sada samo zaželi da prestane tvoja paraliza i to će se kroz nekoliko sekundi dogoditi.“ –sad je bio potpuno siguran da je ovo jedan od njegovih uobičajnih snova ali je morao priznati da djeluje stvarno.
„Uradi to!“ –Loren je povisila glas te je sada zvučala kao stroga učiteljica kakvom je svi smatraju.
U momentu je zaželio da se probudi iz ovog košmara.
„Želim da prestane paraliza.“ –koncentrisao se na samo jednu rečenicu.
„Sada pokušaj pomjeriti ruku.“ –davala mu je uputstva kojih se on pridržavao.
Zaista se desilo ono što je rekla Loren. Njegova ruka je lagano zadrhtala. Zatim se koncentrisao na vid i uskoro je mogao vidjeti fascinirajući prizor.
Prvo što je ugledao bile su crvene oči žene srednjih godina. Lice joj je bilo čisto i zategnuto. U nevjerici je gledao prizor koji ga je okruživao. Sto za eksperimente na kojima je bilo bezbroj bočica sa nazivima supstanci na jeziku njemu nerazumljivom, zatim veliki kotao za pravljenje istih supstanci. Nije mogao doći sebi dok je gledao prostoriju iz njegovih snova. Velika statua zmaja je iz svojih usta izbacivala plamen vatre. Sve je bilo potpuno savršeno i nikako nije izgledala kao soba kakvu on ima.
„Šta se dešava? Gdje sam? Ko si ti ?“ –bombardovao je pitanjima.
„Na planeti si Kirar. Ovo je sada tvoj novi novi dom. Potreban si nam kako bismo savladali Zlo i Benefita, oni imaju zasebnu planetu. Ti si osoba koja nam je nužno potrebna. Tvoja vrsta se horbid i prosto je najmoćnija, imaš moći kakve niko nema i najjači si od svih na planeti. Nadam se da sam ti donekle pomogla.“ –zasigurno mu je odmagala jer tek sada mu ništa nije bilo jasno.
„To nije mo...moguće. Ja...Ja nemam mo...moći.“ –glas mu je drhtao te je jedva izgovorio rečenicu.
„Ne budi tako siguran.“ –došetala je do velikog stola uzevši bočicu sa natpisom pržitelj. Ne davši mu vremena da se pripremi na ono što ga očekuje prosula je čitavu bočicu na njegovu ruku. Tekućina je odmah djelovala. Pržila je njegovu kožu i bol je bila nepodnošljiva.
„Učini da bol prestane!“ –derala se na njega.
Skoncentrisao se na ruku silno želeći da nepodnošljiva bol prestane. Zadrhtao je vidjevši da mu je ruka potpuno zdrava, da nema opekutina i da je bol prestala. Polako je počeo da vjeruje u ono što mu je Loren rekla. Sada je neko za koga se vrijedi boriti. Neko ko je bio jak. Ko se mogao obračunati sa Zlom. Osoba koja je bila iznad svih...

3.    poglavlje

„Možete izaći.“ –Derek koji se sasvim pomirio sa činjenicom da je horbid naredio je slugama koje su ga upoznale sa svim predmetima u njegovoj sobi. Bio je više nego zadovoljan. Istraživao je o svojim moćima i isprobavao do koje granice mogu da idu. Shvatio je da je veoma jak u svakom smislu te riječi. Šetao je po svojoj sobi po ko zna koji put israživajući šta se sve nalazi u njoj. Želio je da izađe izvan i vidi šta se dešava iza ovih vrata. Nekoliko vojnika su vješto upravljali vatrom koju su sami proizveli. Hodnik je bio sav u zlatu kao i veći dio Derekove sobe. Hodajući kroz dugi hodnik začuo je grub glas i nekoliko udaraca bičem. Pročitao je naziv na vratima i zakoračio unazad. Soba za mučenje.. Vrata su bila odškrinuta i nemogavši obuzdati znatiželju provirio je unutra. Visok i krupan vojnik je bičem udarao djevojku koja je bila previše nemoćna da bi se odbranila. Iako je bila posve izmučena i prljava, izgledala je prelijepo. Mogla se vidjeti bol u njenim očima ali i pored toga nije ispustila ni jednu jedni suzu. Grlo mu se steglo gledajući ovaj prizor pa je ne pomišljajući kakve to posljedice donosi ušetao u ovu prostoriju.
„Šta radite? Ostavite je na miru!“ –proderao se.
„Dobar dan gospodine.“ –blago se naklonio i nastavio.
„Tvrdi da je beskućnica ali mi želimo da se uvjerimo da nije opasna. Ako želite da je pustimo...“
„Insistiram da je pustite. Pođi samnom.“ –glas mu je bio pun samopouzdanja i djevojci koja je još uvjek sjedila na podu pokazao je prema vratima. Nesigurno je ustala i krenula za njim. Uveo ju je na sobu i rekao joj da sjedne na krevet što je ona uradila nepobunivši se.
„Hvala ti.“ –rekla je tihim glasom nakon petominutne ćutnje.
„Nema na čemu. Postpupili su užasno.“ –ljutito je rekao.
„Ubiće me. Moj život je užasan...“ –rekla je ovoga puta gušeći se u sopstevenim suzama.
„Naravno da te neće ubiti. Znaš, i ja sam mislio da mi je život užasan, ali sada mi se čini da i nije tako loš. Mislim da bi trebala početi vjerovati da će i tvoj biti znatno bolji. Možda već sutra. –pokušao ju je utješiti.
„Nema nade za mene.“ –ubjeđeno je govorila.
Prišao je i zagrlio je. I sam se začudio tim što je uradila. Bila je tako krhka pod njegovim rukama. Pogledala ga je vidno iznenađena. Imala je tako divne oči, svijetle kao nebo i beskrajno prijatne. Mogao bi satima gledati u njih.
„Zašto ovo radiš? Ja sam grozna osoba.“ –suza joj je ponovo potekla niz rumen obraz.
„Mislim da si najbolja osoba koju sam upoznao do sada.“ –uradio je nešto što ga je još više iznenadilo. Poljubio ju je u pune usne i nije se pokajao zbog toga. Zbunjeno ga je pogledala ne pokušavajući da se opire. Ovo je bilo potpuno strano osjećanje u njegovom životu. Nešto što nije mogao objasniti sebi. Da li se on to zaljubio u osobu koju i ne poznaje?

4.    poglavlje

„Gdje ću ostati. Bojim se da me neće primiti na svoju planetu. Ne bi rizikovali, možda sam previše opasna.“ –već neko vrijeme su pričali sjedeći na velikom krevetu.
„Siguran sam da će te primiti. Znaš, bojim se da se od sada svi prilagođavaju mojoj volji.“ –postiđeno ga je gledala te spustila pogled nakon par sekundi.
„Ne bi trebao ovo da radiš. Ne bi trebao da me štitiš. Možda su u pravu, previše sam opasna.“
„Mislim da bi se i ti trebalo prilagoditi mojoj volji. A moja volja je da ostaneš.“
Prijalo mu je razgovarati sa njom. Činilo mu se da je ona jedina osoba kojoj bi se mogao povjeriti. Biće poput nje nikako ne može biti opasno i bio je spreman to dokazati svima.
„Znaš kako, smatram da bi mi trebala reći svoje ime.“ –rekao je na šta se ona nasmijala.
„Morin.“
„Drago mi je Morin, ja sam Derek.“ –rukovali su se i jedno drugo počastili toplim osmjegom.
Morin je bila ljupko stvorenje duge crne kose i dugih trepavica koje su joj isticale krupne oči. Prosto si je morao voljeti. Zračila je toplinom i za Dereka je bila nešto posebno. Derek je bio visok, nije bio pretjerano krupan ali se moglo reći da je fino građen. Imao je smeđu kosu gotovo ošišanu na ćelavo. Bio je zaista dobar, uvjek spreman svakom pomoći iako to niko nije znao cjeniti. Morin je zaista znala cjeniti, sviđala se Dereku a i on se sviđao njoj. Činili su savršen tim...

5.    poglavlje
„Derek, uskoro trebamo učiniti prvi korak u razaranju Zla. To bi trebalo da bude uskoro. Vrijeme je da počnemo smišljati planove.“ –Loren se obratila Dereku dok je bio u svojoj sobi.

U 14 časova je velika priprema. Stanovnici Kirara će doći i nastojati da se pripreme za veliki okršaj. Derek je šetao po svojoj prostoriji izučavajući knjige i nastojaći da napravi nekoliko smrtonosnih napitaka. Morin mu je pravila društvo.
„Jeste li odlučili kako ćete ih napasti?“ –upitala ga je dok se on unjeo u pravljenju supstanci.
„Ispalićemo vatrene bombe na njihovu planetu. Sve će biti sravljeno. Napravili smo mašineriju uz pomoć koje ćemo moći stići i sve to obaviti sa velike visine. Nadam se da nas neće spriječiti u ovome. Naša posjeta bi trebala biti neočekivana. Ukoliko i oni budu imali neki plan moraćemo se spustiti na Notiks i suočiti se međusobno uz pomoć moći.“ –objašnjavao je plan koji su smišljali čitavo popodne.
„Kada krećete u napad?“ –upitala je sa tugom u očima.
„Sve je spremno.“ –trebali bismo krenuti sutra ukoliko sve bude teklo po planu.
„Već sutra? Derek, ne želim da te izgubim.“
Njih dvoje su se međusobno zavoljeli za ovo kratko vrijeme.
„Znaš da se to neće dogoditi. Ti ostaješ ovdje. Naredio sam da se brinu o tebi. Vratiću se.“ –dao joj je mali broš kao znak sjećanja ukoliko nešto ne krene po planu.
„Nisam trebala doći ovdje. Uvalila sam se u nevolju ali sam bila primorana.“ –Morin je poslije nekoliko dana provedenih u Kiraru bila jako prisna sa Derekom. Često je izgledala kao da želi da mu se otvori ali joj je bilo jako teško, te je brzo odustala od te ideje.
„Bojim se da te ne shvatam najbolje.“
„Derek ti si tako divna osoba, jedini me razumiješ i jednostavno si poseban.“ –zaista je to mislila. Iz dana u dan joj se sve više sviđao.
Ali Morin nije bila sasvim sigurna ovdje u Kiraru. Nosila je u sebi tajnu koju nije smjela odati nikome pa čak ni Dereku u koga je imala najviše povjerenja.
„Derek, da li ćeš me zaista razumiti? Bojim se ovih ljudi... Znam da su spremni da me ubiju. Zaslužila sam to.“ –riječi koje je izgovorila poprilično su iznenadile Dereka.
„Šta te muči, meni možeš sve da kažeš ?“ –prišao je poljubivši je.
Sviđale su mu se njene pune usne.
„Derek, ja sam kćerka Benefita, vođe Notiksa...“

6.    poglavlje

Derek je napravio korak unazad. Noge su mu počele klecati. Riječi koje je izgovorila su ga potpuno šokirale. Krenuo je ka vratima kako bi pozvao stražu ali ga je ona zaustavila.
„Otac me je poslao ovdje, da te ubijem. Ali nipošto to ne bih uradila.“
„Glumila si...Svo vrijeme si glumila.“ –derao se na nju.
„Ne, to je bilo protiv moje volje. Ti si jedina osoba koju zaista volim. Molim te nemoj me ostavljati. „ –plakala je.
Mrzila je sebe kao i svog oca Benefita koji ju je natjerao da dođe ovdje. Znala je da je nije voljeo već je samo iskorištavao za svoje prljave planove.
„Morin,  da li me voliš? Da li si svo vrijeme samo glumila da ti je stalo?“ –plašio se njenom odgovora.
„Više od svog života!“ prišla mu je zagrlivši ga ona istinski, kako je samo ona znala.
„Ne smiju saznati, ubiće te! –nervozno je šetao po prostoriji.
„Možda je tako najbolje. –glas joj je pucao i jedva se suzdržavala da ne zaplače.
„Mi se borimo protiv zla. Borimo se protiv tvog oca... Protiv tebe.“ –nije ništa odgovorila te su samo sjedili u tišini.
„Nećemo im dati da nas rastave Morin.“ –poljubio ju je u čelo.
„Obećavaš?“
„Obećavam“
Ali su se i jedno i drugo bojali da će prekršiti ovo obećanje. Jedno od njih bi trebalo da bude mrtvo kako bi se borba između Dobra i Zla zaista okončala...

Loren je ušetala u prostoriju za pripreme. Prostorija je bila ispunjena ljudima koji su željeli žrtvovati svoje živote kako bi pobjedili zlo. Vojnici su uvježbavali gađanje lukom i strijelom kao i moćnim oružjem sa smrtonosnim mecima. Derek je takođe napredova. Iz dana u dan je otkrivao koliko moći posjeduje. Loren mu je prišla dok je uz pomoć uma uništavao predmete.
„Derek, potreban si nam.“ –rukom mu je pokazala prema jednoj prostoriji.
„Šta se desilo? Nešto je iskrslo?“ –napravio je pauzu okrećući se prema njoj.

Ušli su u prostoriju koja je bila potpuno prazna. Nije se ništa čulo osim njihovog disanja.
„Ti si jedina osoba koja ovo može uraditi. Treba da gledaš u budućnost i da dobiješ viziju o tome šta Benefit i ostali sada rade. Tako ćemo moći pronaći pravi trenutak da ih napadnemo.“ –bila je sasvim sigurna da je u stanju da to uradi.
Derek je najmoćnija osoba u Kiraru pa mu to ne bi trebalo predstavljati prepreku.
„Bojim se da nisam sposoban to da uradim. Zaista to mislim.“ –bio je svjestan da je moćan ali definitivno nije znao na koji način može gledati u budućnost i otkriti šta smjera Benefit da bi uništio njihovu planetu.
„Moraš pokušati.“ –strogo ga je pogledala.
Odlučio je uraditi sve kao i prvi put kada je otkrio svoje moći.
Duboko je udahnuo koncetrišući se. Pokušao je doprijeti na planetu Notiks i u misli okrutnog Benefita. Glavom su mu kružile razne misli kojih se pokušao otarasiti.
Njegovi rodilji... Nedostajali su mu. Šta se sada dešava na Zemlji? Da li je iko primjetio da je on nestao? Morao je priznati da mu se ovdje više svidjelo i da ne želi da ode. Ovdje ima Morin koji ne želi nipošto da ostavi. Previše je vezan za nju i voli je svim srcem. Kao nikoga do sada.
Ponovo je udahnuo ovoga puta izbacujući sve misli. Uspjelo mu je. Vizija je dospjela do njegove glave te je šokirano zaustio.
„Dolaze... Da unište našu planetu.“

7.    poglavlje

U viziji je jadno vidio Benefita kako predvodi naoružanu vojsku koja je krenula u napad njihove planete.
„Kako je to moguće?“ –Loren mu se objasnila puna bijesa.
Nije mogla podnijeti činjenicu da nisu spemni za okršaj.
„Idi i obavjesti ostale da se spreme za borbu. Nemam vremena. Kreći!“ –Derek se ustao i stavio u dzep nekoliko bočica otrovnih napitaka. Zatim je nastojao prekontrolisati svoje moći. Napravio je par vatrenih kugli i poslao ih prema zidu. Ovo mu je zaista dobro išlo. Kao i pomjeranje i uništavanje predmeta uz pomoć uma. Nekoliko androida su izašli u hodnik. Služili su kao oružje za borbu. Izbacivali su smrtonosne vodene mjehure i svojim izgledom podsjećali na obične ljude. Derek je mogao također uz pomoć misli napraviti zaštitni zid koji nisu mogli uništiti protinici. Tim štitom je mogao zaštititi sve one koji se bore protiv Zla.
Iz razmišljanja ga je trzla jaka buka.
„Stigli su.“ –ljudi su izlazili na veliko polje.
Benefitova vojska im se sigurnim koracima približavala. Za nekoliko minuta su svi bili spremni za borbu. Sam Benefit se držao po strani dok su se njegovi vojnici borili na smrt. Krv je lila na sve strane. Derek je nastojao zaštititi vojnike sa Kirara. Neki se nisu mogli izbaviti te su dospjeli u nemilosrdne ruke protivnika. Ušao je u misli nekoliko vojnika i učinio da duševno pate te umru za par sekundi. Uskoro je zeleno polje bilo gotovo natopljeno krvlju. Loren je uspjela onesposobiti samog Benefita te se nije mogao kretati. Odlučila ga je posljednjeg ubiti te učiniti da pati.
„Tvoja planeta je uništena dragi Benefite.“ –Loren se derala na sav glas kada je pao i posljednji vojnik. Ovo je bila njegova najveća sramota. Ostao je potpuno sam bez ijednog bića sa njegove planete.
Odupirao se magiji koju je Loren postavila te se počeo približavati ostalim bićima sa Kirara.
„Možda me jeste uništili, ali ste u mojim očima ispali jako naivni i glupi. Morin , istupi draga kćerko.“ –blago se osmjehnuo zadovoljan što ih je nadmudrio.
Morin je nesigurno prišla. Svo vrijeme je posmatrala borbu. Oči su joj napunile gorke suze te je posljednji put prišla Dereku šapnuvši mu na uho:
„Volim te. Zauvjek.“
Zatim je nemoćno došetala do oca uvidjevši da za nju nema mjesta na Kiraru.
Benefit je pao mrtav. Loren je priuštila sebi to zadovoljstvo i ubila ga.
„Ti si kriv! Kako si joj mogao vjerovati?! „ –Loren se derala na Dereka.
„Nije ona kriva. Može ostati na našoj planeti.“ –bojao se da neće prihvatiti njegovu želju.
„Moraš je ubiti. Odmah! Uradi to sa ovom strijelom ako ne želiš da bude bolno. Olakšaj joj smrt. Dok ne umre posljednji stanovnik Notiksa Zlo neće biti poraženo. Uradi to! Inače nećeš živjeti ni ti ni ona.“ –Loren se derala na njega.
Derek je podigao luk naciljavši prema Morin.
„Uradi to! Inače ćeš se vratiti na Zemlju, a znam da to ne želiš! Ona je prevarant.“
Ali nije bila.
Sviđao mu se život ovdje. Ovo je bilo jedino mjesto na kome se osjećao moćno. U ovom trenutku definitivno nije mogao donjeti pravu odluku.
„Znaš kako kažu Dobro uvjek pobjedjuje Zlo. –rekao je ispalivši strijelu prema njoj dok mu je suza polako klizila niz obraz.

The End!♥

By: Deadly Fighter.

0 коментара:

Постави коментар

About this blog

Омогућава Blogger.

Blogger news

About